Hrvatsko društvo likovnih umjetnika priređuje samostalnu izložbu
Marina Miočića Stošića
Otvorenje izložbe bit će u utorak, 15. 03. 2022. u 19 sati.
Molimo sve posjetitelje da se pridržavaju epidemioloških mjera, koriste maske, održavaju distancu i koriste dostupan dezinficijens te dolaze unutar navedenog termina.
izložba ostaje otvorena do 29. 03. 2022.
Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b
Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati,
subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.
Katalog samostalne izložbe Marina Miočića Stošića
Samostalna izložba Marin Miočić Stošić
od 15. 03.2022. do 29. 03.2022., Galerija Juraj Klović
MARIN MIOČIĆ-STOŠIĆ ILI RIJEČKI ŠARENI MAJSTOR
Marin Miočić Stošić je i slikar i kipar (u najširem mogućem značenju te riječi). Slika i figurativno i apstraktno. Apstraktan je koristeći i geometriju i tašističku mrlju. Što znači, ako su likovne umjetnosti jezik i govor oblika (a jesu), tada je Marin likovni poliglot. Ili smo se izgubili u protuslovljima koja ne mogu biti razložena, dokazana i opravdana?
Čini mi se da nismo, jer pojam koji objedinjuje sve navedeno jest – zaigranost. Naš će kipar grane pronađene na plažama ili u prirodi, nakon minimalnih autorskih intervencija, upotrijebiti kao nađene predmete (objet trouvé); slike, čista platna i okvire, igrajući se pozadinama i bojom tretiranim površinama, posložiti će na način da postanu instalacije; drvene reljefe oslikati će živim bojama, a neke će objekte – iz samo njemu znanih razloga i smislova – pretvoriti u šamanske, totemske, apotropejske…
U međuvremenu, kao slikar, zatvoriti će platna u čvrste konstruktivne i konstruktivističke sklopove ponekad kloazonirane (obrubljene), jasnih i naglašenih granica raznobojnih oslikanih polja. No već sljedećeg trenutka granice će se izgubiti u mrljama, u slobodnom potezu kista, u spontanom (nasuprot geometrijskom racionalnom) prepuštanju nepredvidivim unutrašnjim porivima. Ono što spaja ta prividna proturječja jest kolorizam, sapet geometrijom ili oslobođen gestom.
Uglavnom, riječ je o radovima nastalim od 2015. godine do danas, radovima koji poput klackalice mijenjaju izričajnu likovnu potku; geometrijska apstrakcija – slobodna apstrakcija – asocijativna apstrakcija – figuracija.
Pod zanimljivosti spada i činjenica da su skoro sve slike postavljene okomito, kao izduženi, uspravni pravokutnici, uz mali broj kvadratičnih formata.
Bezbrojni utjecaji umjetničke današnjice kojima smo nužno (često i nedužno) izloženi, bili mi toga svjesni ili ne, u Marinovom slučaju stvaraju neponovljivi koloristički koloplet autohtonosti (samoniklosti) i autentičnosti (izvornosti) izraza.
Berislav Valušek
Moje slovo o Umjetnosti i putu
Umjetnost je dnevno porađanje novog sebe kreativnim iskazom najosobnije ali i najuniverzalnije istine o sebi i svekolikosti svijeta!
Dakle, umjetnosti je, i njenih definicija, koliko i ljudi na kugli zemaljskoj! Govoreći, svom odgovornošću subjektivnosti, o pojmu te dinamične i uzbudljive procesualnosti, slutim da je i umjetnost Sloboda stiješnjena u kavez ponaosobnih i društvenih predrasuda, imperativa i autocenzura…vapeći za potpunom, neobuzdanom pjesmom!
Conditio sine qua non moje umjetnosti, sloboda je prvenstveno od vlastitih taština i sujeta uz uvažavanje tuđeg suda o mom djelovanju! Umjetnik je čedo odvažnosti i najintimnijih istina, Upućenik u drukčiost…,a kako je stasanje svega toga u nama i našem djelu mukotrpan i tek smrću završen put, sukladno tome i naša osobna umjetnost odrasta, čili i sudbinski pretendira onoj sveobuhvatnosti „de profundis“!
Stoga, naše je jedino slušati slobodu u sebi; povinovati se njenoj zahtjevnosti i jezditi na njoj kao na mustangu nepreglednim prerijama duha! Pri tom, od sporedne je važnosti koje nas opasnosti i oluje očekuju na toj otvorenosti bez pravog zaklona – ako smo uistinu pravi! Biti Umjetnik znači: bez fanfara prigrliti sve rizike Puta k sebi, svojoj ontološkoj i univerzalnoj biti…bez prenemaganja, „žrtvovanja“ i očijukanja s raznoraznim probicima! Jedini i najveći probitak i uspjeh stvaratelju njegovo je zadovoljstvo stvorenim! Sve potom samo je „izvanjski dekor“! A uspije li taj uozbiljeni, „čudni“ homo ludens mnogima „pripaliti luč“ – njegova misija je ostvarena!!
Ergo, summs summarum: krhki smo vjesnici proljeća, pomaljamo se iz sna i slavujski biglišemo o oslobođenoj Slobodi prezirući napor i neshvaćenost! Pretendiramo biti ono najviše: Svoji!!!
P.S. Napisanim, opravdavam svoje „grupne izložbe jednog čovjeka“, „grupne autoportrete“, izričući mogućnosti neomeđena duha u klesanju osobne avanture bivstvovanja! Ne prihvaćajući bilo koji aspekt epigonstva i aktualnih trendova, ostajem vjeran jedino uvijek svježem, novom i sve zahtjevnijem slikarsko-skulptorskom nomadizmu („marinizmu“!) kao najpodesnijem afirmiranju svoje neponovljivosti! Naime, anarhični nomadizam ( „serije od jedne slike“) neuhvatljiv je kritičarskim sintezama, ladicama, svrstavanjima, zajedničkim nazivnicima – jer je eho Pojedinca!
Marin Miočić Stošić
Marin Miočić Stošić (1951.) riječki slikar starije generacije, na likovnoj se sceni javlja sredinom osamdesetih figurativnim kompozicijama manjeg formata i sitnom plastikom (terakota). S vremenom sve više inklinira ekspresionističkom izrazu unutar konkretnog slikarstva i neformalnom komponiranju pretežno geometrijskih apstraktnih formi. Što dublje ponire u fiziku i metafiziku umjetničkog čina to dosljednije provodi u kreativnoj praksi stav o nedosljednoj slobodi stvaralačkog izričaja kao najautentičnijoj razvojnosti. Na fonu tog stava oslobađa se repeticije i autoplagiranja bivajući sam sebi „neponovljiv“!