Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka i Muzej grada Rijeke priređuju otvorenje samostalne izložbe Miljenke Šepić
Livade, stabla, sjene
Otvorenje izložbe u Galeriji Juraj Klović Rijeka, Verdijeva 19 b, četvrtak, 10. rujna 2026. u 19 sati. Otvorenje izložbe u Muzeju Grada Rijeke, Trg Riccarda Zanelle 1/1, četvrtak, 10. rujna 2026. u 20 sati.
Katalog Miljenka Šepić – Livade, stabla, sjene
Slikarstvo Miljenke Šepić predstavlja promišljen sustav vizualnih pojava, odnosa, gradacija i sjaja. Njezini svjetlosni krajolici spoj su titraja boja, odnosa i veličina, u isti tren apstraktni, ali realni, promišljeni i složeni, ponekad čak i jasniji od samog uzorka stvarnosti koje prikazuju. Posebnost pristupa, te smišljeni koncept rada nije ishitren i slučajan umjetnica se njime bavi dugi niz godina razrađujući ga iz ciklusa u ciklus, proučavajući koloristički spektar sadržan u zraci sunca. U njezinoj lomljivosti sakrivene su žuta, plava i crvena, kao i sekundarne nijanse, frekvencije i treptaji, tragovi energije. Tonovi otkrivaju ritam prirode nastao iz susreta svjetlosti i tišine, a svaki pomak i dodir kista trag je jedne veće cjeline, odjek svijeta koji neprestano vibrira između vidljivog i nevidljivog, stvarajući prostor kontemplacije, smirenosti i unutarnjeg sklada.
U njezinom radu sve započinje svjetlošću, tihom zrakom sunca koja poput tanke niti prolazi prostorom noseći u sebi čitav spektar boja, a cjelokupni opus otkriva nam duboku povezanost autorice s prirodom.
Dočarana atmosfera vodi nas u njezine prostore; u vrt, u šumu, na livade, u sudare boja i sklad svjetova. Prve serije slika započinju u hladu stabala gdje ona vrlo precizno lovi njihove sjene, sustavnim nizom usklađujući ih sa svjetlošću. Suptilnost prizora izvire iz moćnih i suprotstavljenih ploha, treperavih odsjaja i smjelih gradacija koje rastu, mijenjaju se i teku, a vizualno gibanje dinamično i nestalno ovisno je o vjetru i oblacima. Krošnje, trave i cvjetovi postaju motivi, osnova igre sklada i promjena. U njihovim slojevima pojavljuje se ritam koji smiruje pogled i vraća ga jednostavnosti. Jednom kada se taj sklad primijeti, više ga nije moguće izgubiti iz vida, on se nameće poput prirodnog zakona, nježno i postojano. Upravo tako stvara se i slika, osnova je uvijek odabrana boja, a na njoj se zatim grade zadani odnosi. Razrađenim sistemom nadalje raste sva raskoš međusobnih odnosa i kolorističkih poveznica. Umjetnica pritom sama oblikuje svoju paletu kombinirajući osnovne boje u nove, razvijajući prizor poput organskih struktura, vođen intuicijom i ritmom svjetlosti. Prikazani krajolik različit je i mijenja se. Raznolik u raskošnim livada, ispunjenih treptavim dodirima, unutar kojih se skrivaju motivi tratinčica, trpuca, trave, ili u serijama stabala čije se razlistane grane uzdižu vibrirajući na platnu.
Završni radovi smiruju ekspresivnost i nemir te je u njima vidljiva početna osnova slike i sam odabrani motiv. Ipak i ovdje teče daljnji proces oblikovanja te se sukladno skladu formatu i veličini slike nastavlja nježno grananje biljnih formi, ritmičko ponavljanje cvjetova i listova, kao i pažljivo uspostavljanje odnosa između punine i praznine prostora. Iako je kompozicija, odnosi boja te broj elemenata unaprijed određen sam dojam djeluje prirodno i neposredno. Upravo u njima dolazi do izražaja mirnoća i koncentriranost rada, preciznost poteza i osjećaj za mjeru. Na izložbi je prikazan izbor slika koji su sustavno nastajali od 2018. godine do danas. Tek njihovom cjelovitom prezentacijom moguće je sagledati puni opseg i vrijednost ovog ciklusa te predstaviti studioznu i predanu likovnu praksu nastalu kroz dugotrajan proces promatranja, ponavljanja i postupnog građenja motiva. Kontinuitet preokupacije otkriva osjetljivost prema stvarnim, suptilnim strukturama prirode, ali i potrebu da se ona neprestano transformira kroz slikarski postupak. U pojedinim segmentima mogu se naslutiti tragovi impresionističkog senzibiliteta, osobito u kolorističkim atmosferama i svjetlosnim naglascima. Istovremeno, u ritmičkom nizanju sitnih poteza i pažljivo građenih kolorističkih odnosa mjestimice se nazire i blagi odjek poentilizma. Ipak, ovi utjecaji ostaju tek diskretno naznačeni. Autorica ih ne preuzima doslovno, već ih prilagođava vlastitom rukopisu u kojemu se fragmentirani nanosi boje isprepliću donoseći svježinu i sjaj. Upravo zbog takve dosljednosti, suptilnosti i osjetljivosti prema prirodi, opus Miljenke Šepić zauzima posebno i jedinstveno mjesto unutar suvremene hrvatske likovne scene.
Jasna Rodin
Raspored pravila i prirode
Nastavljajući višegodišnju praksu izlaganja domaćih umjetnica i umjetnika koji dolaze iz Rijeke i njezine okolice, Muzej grada Rijeke u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika Rijeka realizira izložbu opatijske slikarice Miljenke Šepić. Postavljena na dvije lokacije – u izložbenom prostoru Kockica i galeriji Juraj Klović, izložba nam predstavlja oko 150 neizlaganih radova iz novog ciklusa koji nosi naziv „Livade, stabla, sjene“.
Ova se izložba može okarakterizirati i kao logičan završetak slikarskog i teorijskog istraživanja boje na koje je umjetnica krenula 2005. Istraživanje je prvotno predstavljeno izložbom „Zemlja, Vatra, Voda, Zrak“ koja je održana u MMSU 2009., te su, između ostalih, uslijedile izložbe „Sjene“ 2011. i „Livade“ 2014., unutar kojih umjetnica postupno razrađuje vegetativne motive koje nalazi u svojoj neposrednoj blizini.
Unutar jasno razrađenog plana rada i zacrtanih ciljeva umjetnica započinje s angažmanom na ovom projektu 2019. te ga sustavno nadopunjuju novi slikama posljednjih sedam godina. Boja i vegetacija – dva su glavna čimbenika pomoću kojega se postepeno grade kompozicije temeljene na relaciji između energije boje i energije prirode. Ali kako materijalizirati energiju boje i prirode na dvodimenzionalnoj površini? Kako uhvatiti nešto što je u stalnom pokretu/rastu/cvatu? Ovdje nastupa filigranska preciznost kojom autorica pristupa pojedinom ciklusu istraživanja. Bilo da je riječ o livadama ili stablima, umjetnica unaprijed odredi format slike, te vrstu i boju biljaka. Uvijek koristi kombinaciju tri osnovne boje: žute, crvene i plave čijim miješanjem dalje nastaju sekundarne boje – i to je to što se tiče boja, spektar je precizno zadan.
S obzirom na to da je umjetnica većinu svojeg život provela u dodiru s prirodom, u njezinim prijašnjim ciklusima (od ciklusa „Livade“) primjetni su motivi trputca (okrugli ili dugački) i tratinčice kao predstavnika lokalne vegetacije koju možemo pronaći podno Učke, dok u ovom novom istraživanju u fokus dolaze 3 vrste trava, sa 3, 5 ili 7 vlati. Tu su dakako i stabla, kao najstariji stanovnici ove planete koji su u ovoj seriji radova prikazani korištenjem geometrijske pravilnost, odnosno zakona matematike koji vrijede jednako za sve – bilo da je riječ o listovima na granama stabala ili o istim listovima na platnu, pomaku sjene kroz određeno vremensko razdoblje ili broju cvjetova u kompoziciji, proporcije i red su uvijek prisutni. Umjesto korištenja sjenjčanja ili tehnike Chiaroscuro, autorica slaganjem obojanih ploha jednu na drugu i tonskim modeliranjem stvara osjećaj dubine unutar definiranog „koordinatnog sustava“ i harmonije boja. Takozvana geometrijska redukcija u ovom slučaju ne oduzima esenciju vegetaciji, već povezuje razmišljanje Paula Cézannea: „kako je sve u prirodi oblikovano prema geometrijskim tijelima“ s autoričinim fizičkim manifestiranjem prirodnih oblika na platnu. Na radovima koji su nastali posljednjih godina boja je i dalje glavni protagonist slikarske plohe koja u maniri horor vaccuia prekriva svaki tračak platna, ipak, primjetno je određeno smirivanje. Različite vrste trava su i dalje prisutne, ali u nešto manjem obimu. Dio ciklusa, a samim time i dio postava, poprimaju staloženiji, mirniji i terapeutski učinak. Umjetnica nas je još jednom podsjetila kako u svijetu koji nas okružuje sve potpada pod određene pravilnosti, pa čak i potezi kista.
Zlatko Tot
Miljenka Šepić je rođena 1955. u Opatiji. Diplomirala je 1978. na Odjelu za likovnu umjetnost Pedagoške akademije u Rijeci. Diplomirala je slikarstvo u klasi prof. Carmela Zottija na Accademiji di Belle Arti u Veneciji 1985. godine. Stručno se usavršavala na Staatliche Akademie der Bildenden Künste u Stuttgartu 1987/ 88. godine. Od 1985. godine, član je HZSU-a.
Izlaže samostalno i skupno od 1981.godine u zemlji i inozemstvu i dobitnica je mnogobronih međunarodnih nagrada za slikarstvo. Studijski je boravila u Cite' internationale des Arts u Parizu 1999., 2000. i 2004. godine. Sudjelovala na više međunarodnih slikarskih simpozija u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, BiH, Španjolskoj, Austriji i Francuskoj.
Od 2005. godine radi na slikarskom projektu Zemlja vatra voda zrak, likovno istraživanje energije boja u odnosu sa energijom prirode, ciklus slika i crteža predstavljen je 2009. u MMSU u Rijeci. Slijedi ciklus slika Stablo, a od 2010. do 2015. ciklusi slika Livade. Od 2016. do 2019.godine radi na slikarskom projektu Stabla, nastavak istraživanja boje i prirode, do 2026. radi na projektu LIVADE STABLA SJENE.