Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka priređuje samostalnu izložbu Celestine Vičević
pod nazivom Ja, Žena – Travka – Stvarateljica
U projektu sudjeluju: Ivana Kovačević i Barbara Škevin Ivošević
Otvorenje izložbe bit će u utorak, 5. studenoga 2024. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 19. 11. 2024. Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b
Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno
Celestina Vičević – Ja, Žena -Travka – Stvarateljica
Ja, Žena -Travka – Stvarateljica
Tekst: Katerina Jovanović
Krećući se ka duhovnom – onom najkompleksnijem u čovjeku – Celestina Vičević posljednjih godina osobno i umjetničko djelovanje usmjerava ka razvoju vlastite suštine, istinskog i zbiljskog. Istražujući duhovne koncepcije, u nastojanju vlastite spoznaje, Vičević zapada u svijet života, energije, nježnosti, divlje prirode. Drugim riječima, biva zaokupljena pojmom Shakti (najbolje definiran unutar hinduizma), elementima kreacije i postojanja, konceptualno zasnivajući na tom aksiomu brojne recentne radove. Shakti, temeljena na snazi, najbolje pojmovno reflektira svijet ženskog principa, te tihe snage koja oblikuje svijet i krije vječnu obnovu. Sazdana od snažne, primordijalne energije tumači se kao ženska esencija, neukrotiva snaga i stvoriteljska moć odgovorna za kozmičke promjene.
Proširujući tematski i sadržajno svoj umjetnički senzibilitet umjetnica zadire u kompleksnost ženske pojavnosti koja nerijetko ostaje neshvaćena i poražena dinamikama života. Prepoznajući važnost imanentnih uloga koje koegzistiraju i potvrđuju žensku superiornost, Vičević transformira Shakti ciklus u umjetnički grafičko-poetski projekt Ja.Žena.Travka.Stvarateljica shvaćen kao oblik (samo)spoznavanja i posvete ženi – njenoj blagoj ali postojanoj suštini koja stvara ravnotežu između krhkosti i snage. U konačnici, tajna ženskog postojanja leži u sposobnosti da stvara, hrani i preobražava, donoseći sklad iz kaosa. Kao takvu najbolje se može percipirati koristeći metaforu travke koja probija koru asfalta i pritom je meka, nježna, krhka i potpuno netaknuta – život je nezaustavljiv. Travka je neustrašiva u svojoj mekoći i nježnosti i ima svoje mjesto u cjelini. Stavljajući fokus na ženu stvarateljicu Vičević se odmiče od rađanja kao najuzvišenijeg čina i usmjerava se na one kreativne procese čiji krajnji ishod čine nove vrijednosti. Prisjećajući se svojih baka i inspirirajući se prijateljicama, umjetnica uspostavlja okosnicu projekta – pozadinski talenti koji obično bivaju zapostavljeni u korist primarnih poslovnih angažmana. Iako nemaju formalno umjetničko obrazovanje to su majke, supruge, stručnjakinje u svojim profesijama koje u slobodno vrijeme dozvoljavaju realizaciju svojeg kreativnog potencijala. One pišu, materijaliziraju svoje misli ne odustajući od svojeg drugog Ja. S druge strane, skromne u procjeni istinskog talenta, skrivaju napisano uzrokovano introspekcijom, spoznajom i dubokim impresijama proizašlim iz čiste potrebe za izražavanjem i samoostavrenjem. Ove obične žene pored svih uloga koje izmjenjuju kroz dan ipak pronalaze vrijeme za oslobođenje duha, kreiraju riječima, interpretiraju i definiraju unutarnje svjetove. One su travka koja probija asfalt svjedočeći važnost autorefleksije, unutrašnjeg mira i njegovanja sebe.
Radove okupljene izložbom karakterizira sugestivnost, asocijativnost i nepretencioznost s naglaskom da nastaju iz čistog nadahnuća tekstovima tih snažnih žena, zajedničkih suradnji i prijateljstva. Shakti, kao jasna poveznica prethodnih i novonastalih radova, ovdje neumitno prenosi emocionalnu i mentalnu energiju izraženu kroz tekstove, rad rukama i cijelim tijelom. Sve to je promišljeno upisano u radove koje Vičević izvodi u najčešće tradicionalnim grafičkim tehnikama (duboki tisak i sitotisak) na papiru i platnu, s dodatkom ručnog veza i ručnim oblikovanjem knjiga umjetnika, grafičkih objekata (poput haljine s izvezenim riječima),
instalacija i konačno ambijenata. Snažan kontrast crvene i bijele uvodi nas u svijet vizualnih metafora potvrđujući ispreplitanje unutrašnjeg i vanjskog života, univerzalnog i pojedinačnog – traženje odgovora, pomirenje, kreiranje samoga sebe i svijeta oko sebe. Upravo riječi, nazivi i zapisi pridodani svakom radu produbljuju naraciju i još jasnije, bez zabune, upućuju na snagu ženskih kvaliteta. Izuzetno spor proces vezenja dozvoljava podsvijesti da ostavi trag, odnosno pruža dovoljno vremena da se ideje i vizije svjesno uspostave i materijaliziraju kroz vidljivo i nevidljivo, kroz materijal, formu i emociju.
Inspirirana zahvalnošću i poštovanjem spram žena koje ne pristaju utišati glas iz pozadine niti zatomiti unutarnju potrebu za kreacijom, Celestina Vičević odmjereno, inteligentno i analitično pristupa tradicionalnim tehnikama i prirodnim materijalima potpuno svjesna da to postaje njezin sistem uzemljenja zahtijevajući apsolutnu koncentraciju i usklađenost tijela, uma, emocija i duha, u stvarnom prostoru ateljea i rukovanju alatima. Oslobađajući duh i usmjeravajući ga u viša stanja stvara gotovo neukalupljeno, katarzično, intrinzično i nenametljivo uspostavljajući vizualne zapise koji istovremeno umiruju i uznemiruju, probijaju okvir sadašnjeg i traže svoj put ka potencijalnoj beskonačnosti.
Celestina Vičević, rođena u Rijeci 1976. godine.
Djeluje u polju likovnih umjetnosti, u području grafike, umjetničke knjige i crteža. Grafiku doživljava kroz prošireni pojam grafičkog medija – bavi se grafičkim objektima, knjigama umjetnika, instalacijama i ambijentom. Tematizira unutrašnji život i univerzalne principe, te naglašava terapijski učinak umjetnosti na čovjeka i društvo u cjelini. Umjetničko istraživanje opisuje kao meditaciju u pokretu i razmišljanje u materijalima (material thinking, P. Carter). U svom umjetničkom i pedagoškom radu primjenjuje znanja, metode i tehnike iz područja joge. Godine 2000. diplomirala je Likovnu kulturu na Odsjeku za likovnu umjetnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, u području grafike (mentor prof. J. Butkovića). Godine 2015. doktorirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u području grafike (mentorice prof. N. Arbanas i prof. V. Turković).
Predaje kolegije iz područja grafike na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Izlagala samostalno i grupno na brojnim izložbama i grafičkim manifestacijama u zemlji i inozemstvu, te je dobitnica nekoliko nagrada i priznanja. Njezini radovi dio su kolekcija i zbirki domaćih i inozemnih institucija.
Barbara Škevin Ivošević, rođena 1973. godine u Rijeci. Po zanimanju diplomirani sanitarni inženjer. Bavi se zaštitom okoliša i klimatskim promjenama. Trenutno je zaposlena u Javnoj ustanovi Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije u kojoj vodi dva EU projekta na temu klimatske prilagodbe. Gorljiva zagovornica ženskih prava, ravnopravnosti spolova i prava životinja. Ljubiteljica lijepe književnosti, poezije…i mačaka.
Ivana Kovačević, rođena 1978. u Rijeci. Završen Učiteljski fakultet u Rijeci te četverogodišnja edukacija za geštalt psihoterapeuta pri Institutu Psihika EAPTI. Radi kao ovlašteni savjetodavni terapeut u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se umjetničkom fotografijom i pisanjem. Majka troje djece.