Biomorfna sanjarenja
Barbare Brnelić i Monike Kukučević
Otvorenje izložbe bit će u četvrtak., 2. travnja 2026. u 19 sati, Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b.
Izložba ostaje otvorena do 16. 04. 2026. Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati nedjeljom zatvoreno.
Biomorfna sanjarenja Barbare Brnelić i Monike Kukučević
Priroda je oduvijek bila jedno od temeljnih ishodišta umjetničkog stvaranja, trajni izvor inspiracije kroz povijest umjetnosti, no u suvremenom kontekstu njezina prisutnost postaje sve naglašenija i slojevitija. U vremenu ubrzanih promjena umjetnici joj se iznova vraćaju i to ne samo kao motivu, već i kao načinu razmišljanja, materijalu i procesu. Polazeći od organskih struktura i prirodnih elemenata, umjetnice Barbara Brnelić i Monika Kukučević oblikuju vlastite svjetove koji ne oponašaju stvarnost, već je reinterpretiraju kroz osobni, osjetilni i intuitivni izraz. Njihovi radovi, likovno sugestivni i maštoviti, nadahnuti su strukturama lista, drveta te živim, dinamičnim organizmima koji iniciraju impuls početka te postaju bazični dio njihovih kreacija. Izložba Biomorfna sanjarenja usmjerena je na jednostavnost forme i suptilnost izraza te uspostavlja tihi dijalog, vodeći nas prema prepoznavanju ljepote u detalju, krhkosti u postojanosti i neprekidnog kretanja unutar naizgled mirnih formi.
Monika Kukučević svoje apstraktne skulpture gradi i slaže oblim, mekim formama ljuski i pločica, listova i nježnih struktura. One se nadovezuju, teku i izrastaju, u svojoj mirnoći i jednostavnosti podražavajući procese organskog rasta i transformacije. Pred nama se stvaraju asocijativne forme čudnovatih bića, biljaka, isprepletenih koglomerata koje nedvojbeno prizivaju svijet prirode. Slobodni i fluidni oblici spajaju fine, precizne linije s povremenim rustičnim, grubim akcentima, dok nemirna, razvedena površina potiče suptilnu igru svjetla i sjene. Logično izrastajući iz samog tijela, ona je poput epiderma bića ili kore drveta. Glinene dijelove umjetnica slaže i lijepi na samu osnovu, na taj način promišljajući i nadograđujući. Lakoća obrade i razrada detalja očituju se u pažljivo modeliranim prijelazima i ritmičkom ponavljanju elemenata, čime se postiže osjećaj zaokruženosti i unutarnje dinamike, jer skulptura kao da nastavlja svoj rast i kretanje, oblikujući tihe metarmorfoze koje izviru iz predstavljene forme. Svaki segment, njezin je važan dio, organski uravnotežen, a istovremeno krhak i postojan. Autorica ostavlja bjelinu gline, uvodeći tek suzdržane akcente sivih i crnih engoba naglašavajući taktilnost i slojevitost stvorene opne. Koristeći prozirnu glazuru neke dijelove izdvaja, a samo sivilo poteza, crtica i točkica malen je odmak od elementarnosti. Ipak njihov trag pojačava estetsku snagu uklapajući se i donoseći znak rukopisa te unoseći blagu slikarsku komponentu.
U suglasju kompaktne i otvorene forme, radovi Monike Kukučević djeluju kao prostori u nastajanju, dovršeni, ali i u stalnoj mijeni i dinamici. Njihova materijalnost priziva dodir, dok ritam ponavljanja i promjena uvodi skoro meditativnu dimenziju promatranja. Skulpture ne nameću čvrsto značenje, već funkcioniraju poput živih organizama, osjetljivih, promjenjivih i nenametljivih. U tom kretanju i unutarnjoj logici rasta očituje se njihova posebnost: one ne oponašaju, već reinterpretiraju okolinu kroz profinjenu igru oblika i površine, a svaka linija i reljef otvaraju novi sloj osjeta i značenja. Skulpture tako dopuštaju promatraču da u njihovoj tišini otkrije vlastite asocijacije, osjećaje i unutarnji ritam, baš kao da sam rast i transformacija postaju dijelom predstavljenog iskustva.
Barbara Brnelić slika prirodom, sprešanim listovima, algama, korama drveća i plodova. Na početku pažljivo prikuplja dijelove, tražeći ih u šumi, vrtu i na livadi, odabire, te zatim suši, reže i obrađuje. Predstavljajući bogatstvo, čitav jedan svijet sa svojim autentičnim i krhkim teksturama, tonalitetom i mirisima, svaki komadić je vrijedan, nježan i svojstven. Tek tada pristupa radu te njihove sitne elemente slaže u nizove, u kasetne strukture slika. Apstraktni motivi titraju kroz slojevite i bogate tonove, stvarajući kompozicije u kojima ona gradi poput kistom, nanoseći ih koloristički usklađuje. Prepuštajući se prirodi da je dalje vodi i određuje kompozicije i strukturu, lijepi ih, ponekad dorađuje akrilom ili iglom i koncem. Diskretno dodirnute bojom, one pričaju priču, raznoliku od višestrukih dijelova. Igrajući se sa prozirnošću, gustoćom, teksturama i tonovima, svaki je segment ujedinjen u dinamici stvaranja. Vrlo znalačkim i zahtjevnim procesima, njihovo je suglasje stopljeno, čime nastaje skladan, harmoničan i neposredan prizor vrlo blage reljefnosti i strukture. U svojoj vizualnoj pojavnosti nazire se sjaj jesenjih krošnji, magloviti krajolici gledani s visina, urbane vedute i daleki obzori planina. Taj sadržaj, prozračan i suptilan, samo naslućujemo; neodređen i zagonetan, asocijativan i zanimljiv, on predstavlja igru, zanos traženja. Svaki, pa i najmanji dio te vješte slagalice još uvijek nosi energiju sunca, tragove vjetra i kiše. Njegova boja također nije konačna, ni stabilna, umjetnica prepušta vremenu zadnju riječ jer s odmakom dolazi do blagih kolorističkih promjena.
Radovi odišu autentičnim likovnim nabojem, prepoznatljivim i svježim, u urednim i ujednačenim nizovima. Apstraktni i nedokučivi, više od svojevrsnog prenošenja realnosti, oni opisuju samu bit stvarnosti. Gradeći pažljivo te osjetljive i krhke kompozicije, Barbara Brnelić suvremenim pristupom i otvorenim razmišljanjem istražuje morfologiju osjetilnog, upućujući nas na krajolik, nježne strukture biljaka i svijet koji nas okružuje. Svojim radom ukazuje na vrijednosti prirode i života, izdvajajući one sitne i često neprimjetne dijelove koji u sebi sadrže čitavo bogatstvo značenja i ljepote – elemente od kojih smo i sami sazdani.
mr. sc. Jasna Rodin
Barbara Brnelić, rođena 1989. u Rijeci. Diplomirala je 2012. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, na studiju Primijenjene umjetnosti, te stekla naziv magistre primijenjene umjetnosti. Godine 2014. završila je dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje za nastavnike na Filozofskom fakultetu. Članica je HDLU-a Rijeka. Izlagala je u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutno radi kao učiteljica Likovne kulture u OŠ Škurinje Rijeka i OŠ Jelenje – Dražice. Stečena znanja i iskustva kontinuirano primjenjuje u školskim projektima i natjecanjima, kao i u vlastitom umjetničkom radu. Tijekom rada s učenicima ostvarila je niz zapaženih rezultata te primila brojna priznanja i nagrade kao mentorica na međunarodnim i nacionalnim likovnim natjecanjima za djecu školskog uzrasta.
Monika Kukučević rođena 1976. u Rijeci, po zanimanju je profesorica likovne kulture. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, na sveučilišnom studiju Likovne kulture. Dodatno obrazovanje na području grafičkog dizajna stekla je u Školi za informatiku i menadžment Ivor. Također se usavršavala u području oblikovanja keramike na tečajevima pri Narodnom učilištu Rijeka pod mentorstvom profesora Borisa Roce. Kontinuirano se stručno usavršava na skupovima vezanim uz svoju struku, kao i individualno kroz vlastite umjetničke interese. Stečena znanja i iskustva primjenjuje u školskim projektima i natjecanjima, kao i u vlastitom umjetničkom radu. Tijekom rada s učenicima primila je brojna priznanja i nagrade kao mentorica na međunarodnim i nacionalnim likovnim natjecanjima za školsku djecu.


