Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka priređuje samostalnu izložbu
Emila Mandarića
Ruka, papir, oblik – od igre do izložbe
Otvorenje izložbe bit će u utorak, 1. listopada 2024. u 20 sati.
Izložba ostaje otvorena do 15. 10. 2024.
Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b.
Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.
Katalog izložbe: Emil Mandarić – Ruka, papir, oblik – od igre do izložbe
Samostalna izložba Emila Mandarića pod nazivom Ruka, papir, oblik – od igre do izložbe povodom 10 godina umjetničkog rada
Kiparski radovi Emila Mandarića odraz su dodira ruku i suptilnog osjeta prstiju koji grade formu, razmišljaju i maštaju kroz taktilne teksture i različite nijanse, vrste papira. Njegova djela spoj su višeslojnih struktura, smionih pomaka i esencijalnog razmišljanja te ništa nije sasvim jednostavno, tek dužim sagledavanjem otkrivamo puno veću i jasniju dubinu ovih naizgled bazičnih i čistih skulptura. Pružajući specifičan vid izražavanja sklad materijalnog i poetskog stvara dimenziju posebnosti, a iz ciklusa u ciklus, rad donosi širu sliku i energiju od samog vizualnog znaka. Prepuštajući se impulsu kreativnosti autor ispituje neograničene mogućnosti oblikovanja no uvijek u skladu s motivom i mislima.
Forma nastaje odražavajući realizam, oblikujući figure i reducirajući stvarnost. Izravan i neposredan pristup smišljenih i osebujnih elemenata donosi meke zaobljene linije i slobodu masa, intenzivnih karaktera i prepoznatljivih atributa. U mjeri dlana slažu se slojevi na slojeve, list po list, oblikuju nabori i tvori volumen. Umjetnik ih predanim i svojstvenim pristupom mijenja i dorađuje, a oni izrastaju od veličine plodova jabuke do velikih i zavidnih figura u prirodnoj dimenziji čovjeka. Skulpture su ostavljene u bazičnom tonu papira, što pojačava dojam njihove jednostavnosti i minimalizma. Ta obična i svakodnevna pojavnost još više naglašava bit osobe koja je u središtu. U zlatnom ciklusu, noseći simboliku značenja ta boja se mijenja u zlatnu, kako bi se dalo na važnosti i ukazalo na stavove autora.
Intuitivni i raznoliki bez nepotrebnih detalja radovi donose priču te svaki ima svoju poetiku, osnovu iz koje je nastao. Stoga iza predstavljenih oblika uvijek stoji konkretni predložak uzet iz sadašnjeg ili povijesnog konteksta, iz okruženja i života. Nerijetko su to prizori slijepih ljudi koji su u neko davno doba izdržavali sebe i obitelj pletući košare, donoseći vodu ili svirajući, zatim slijedi ribar, mljekarica, starost, kao i minijature iz ciklusa „Zlatna jabuka“ ostvarene u papiru ispisanom Brailleovim pismom. Sve to sažeto je u skulpturi „Velik i mali“. U njoj je u prirodnoj veličini prikazana slijepa osoba koja na svom dlanu drži jednaku takvu figuru u umanjenom mjerilu. Zahtjevna je tehnički, jer autor se u njoj koristi samo kaširanim papirom bez konstrukcijskog oslonca, ona povezuje konstantu osobnosti sa stvaralačkim impulsom i upornim radom prikazujući znatno kiparsko umijeće. To njegovo djelo donosi notu lucidnosti i igre, ali i ističe karakter koji je uvijek spreman pružiti ruku i pomoći, noseći samostalno svoje brige i težnje. Pojavnost je nadopunjena smišljenim sadržajem, porukom i jasnim stavom; na prikazanoj odjeći nalazi se ucrtana grafika, rad kćerke Eme, studentice APU Rijeka, u zjenici oka zrcali se lik čovjeka, a sama osoba nosi naočale ispisane Brailleovim pismom.
U deset godina svoga stvaralaštva Emil Mandarić istražuje i razrađuje rad u kaširanom papiru, putem dodira i mašte stvarajući djela zavidne umjetničke vrijednosti. Izvrsno baratajući tehnikom pronalazi svoj izraz, otkrivajući uvijek nova i neobična rješenja. Pojednostavljene i misaone kreacije posjeduju unutarnji mir i sklad, suvremenim odmakom od svake doslovnosti uvode nas u svijet toliko drugačiji od onog na koji smo navikli. Njegove skulpture izviru iz dubine osobnosti temeljito, iskreno i snažno, a sam čin nastanka odraz je njegovog pogleda na svijet punog ustrajnosti, domišljatosti i optimizma.
mr. sc. Jasna Rodin
Emil Mandarić rođen je 1965. u Slavonskom Brodu. Oženjen je i otac dviju kćeri. Od 1970. živi u Rijeci, gdje je 26 godina radio u Ini kao industrijski tehnolog. Slijepom osobom proglašen je 2004., a iste godine postao je i članom Udruge slijepih Primorsko-goranske županije.
Nakon gubitka vida prolazi period žalovanja, ali i prilagodbe novoj situaciji. Pomoć i podršku, pronašao je u obitelji, ali i u Udruzi slijepih Primorsko-goranske županije, dijeleći iskustva s ljudima koji su uspješno savladali izazove života bez vida. Malo pomalo, je iznova postao samostalan te po svemu ravnopravan član zajednice.
Godine 2011. počinje se baviti kiparstvom, izrađujući skulpture u tehnici kaširanog papira, a godine 2019. primljen je u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka.