Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na samostalnu izložbu
Ivana Paulića
pod nazivom MENTALNE VEDUTE
Otvorenje izložbe bit će u utorak, 25. studenoga 2025. u 19 sati
Izložba ostaje otvorena do 9. 12. 2025.
Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b..
Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.
Ivan Paulić – katalog izložbe Mentalne vedute
MENTALNE VEDUTE
U kontekstu novog hrvatskog realizma čiji su najjači aduti figurativnost i naracija te specifičnost osobnog izričaja, u posljednjem slikarskom opusu Ivana Paulića naglasak je isključivo na ovom potonjem. Primarna potreba za izražavanjem kroz slikarski medij nadišla je ostale motive i razloge. Stoga i sam odabir tema vodi prema sadržajnom minimalizmu, udaljenom od figuracije, ali i od potrebe za mimetičnošću. Naracija je svedena tek na prepoznatljivost vizualne informacije.
Potreba memoriranja vizualnih informacija uvjetovana je mentalnim procesima. Manje ili više osviješteni ovi procesi automatski razlučuju bitno od nebitnog i selektiraju memorirane slike u neku logičnu hijerarhiju. Često se gleda, ali rijetko se nešto i vidi. Rijetko se procesuiranjem vizualne informacije osvijesti viđeno. Informacija je bezbroj, a naša nas svijest više ili manje vodi kroz nepreglednu šumu znakova, poruka, simbola ili jednostavno slika koje ostanu urezane u našoj vizualnoj memoriji.
Ivan Paulić pamti naizgled nebitne situacije. Prolazne senzacije teško primjetne zbog kratkog vijeka njihova trajanja. S njima se inače mimoilazimo na način na koji se mimoilaze Hemera i Nyx, dan i noć, između odlaska jednog i dolaska drugog stanja. Uočljive su tek pomnim, svjesnim i često ponavljanim opservacijama. Diminished je jedna od slika koja je takav međuprostor, primordijalna situacija između smrti danjeg svjetla
i rođenja mraka. Pomno prepoznati karmin i payne’s grey pojavljuju se na blijedom inkarnatu i dočaravaju doživljaj prolaznog trenutka. Tako i rad Nebeska crta za autora nema baš nikakvo osim čisto vizualno značenje iako je riječ o uočenim chemtraylovima koji su česta tema ekoloških aktivista. U posljednjem opusu čistoća i nevinost samog prizora ne ostavljaju ni malo prostora subverziji niti socijalnom angažmanu prisutnom u prethodnim radovima. Autor nema potrebe upisivanja dodatnog značenja u njih. Narativ je minimalan, a doživljaj precizan. Umjesto estetike primarna je poetika osobnog.
Široki spektar raznolikih (o)sjećanja vezani su za prirodu, okoliš, djetinjstvo, putovanje ili jednostavno svakodnevnicu. RTG snimke polipa, televizijska ikona za odašiljač u kvaru, zamišljeni i nedokučivi pejzaži…
Zapamćeni, oni nastavljaju postojati kao mentalne slike trajno pohranjene u sjećanju. Njihova trivijalnost i nebitnost ostaje ista u pokušaju racionalizacije memoriranja, a u psihičkim procesima i podsvjesnim iščitavanjima možda bi imala neku važniju ulogu. No, Paulić se ne bavi ni racionalizacijama ni njihovim psihološkim iščitavanjem već ih ima potrebu materijalizirati kroz slikarski medij. Ima potrebu vizualizirati ih u trajnom obliku više kao osjećaj kojeg dugo nosi u sebi, nego kao potrebu dokumentiranja viđenog. Pritom je u potpunosti spreman na slikarsko platno prenijeti svoj unutrašnji zapamćeni doživljaj i na ovaj ga način reproducirati. Kao da slikanjem stavlja navodnike na već izgovoreno, reproducira već doživljeno i time prolazno upisuje u trajno. Motivi iz posljednjeg Paulićevog opusa naizgled su nebitni i jedva zamjetni, no kontinuirano prisutni u našem fizičkom okruženju i osjetilnoj memoriji. Ove (ne)obične slike pohranjene u njegovom vizualnom iskustvu kao da su čekale trenutak materijalizacije. Islikavanje je opredmetilo njihovu neuhvatljivost, materijaliziralo sjećanje na pojave koje stvarnost čini neopipljivima.
Promatraču na izložbi slike će se učiniti poznatima, već viđenim motivima sveprisutnih pojava, no nikad dovoljno bitnim da bi im se pridavala posebna pažnja. Proces njihova „rastakanja“ i nestajanja u stvarnosti ono je što ove pojave čini nezamjetljivima, no zapamćeni doživljaj i osobna interpretacija jest ono što im daje na važnosti. Izraziti sebe kroz taj doživljaj, i pritom svjesno izbjegavati bilo kakav socijalni angažman prisutan u dosadašnjem radu, osnovni je motiv predstavljenog opusa.
Jolanda Todorović