Galerija Rab
Donja ulica 3, Rab
Damir Šegota
Mekoća postojanja i/ili metaverzum – metafizika onostranog
The Softness of Being and/or thè Metaverse – The Metaphysics of thè Beyond
26.11.-29.12. 2025.
Damir Šegota Mekoća postojanja iili metaverzum – metafizika onostranog
Mekoća postojanja i, ili metaverzum-metafizika onostranog
Svijet, a i svijest, postojanje, jest često ili gotovo uvijek dualitet prirodnog i artificijclnog. Okruženje u miljeu u kojem obitavamo i živimo je kaotično, bez ili s krajnje malo etičkih i moralnih normi, s „izvmutim“ vrijednostima.
Vrijeme kada ova civilizacija dodiruje dno postanka, a time i opstanka.
Tehnologija uvjetuje način razmišljanja. Ljudskoj vrsti nudi sc umjetna inteligencija pod krinkom prosperiteta, bržeg i lakšeg savladavanja svakodnevnih i inih zadataka (Zašto bi bilo brže i lakše? Naprotiv, treba biti teže i sporije kako bi bilo dublje i pamtljivo.).
Nude se i daleki svjetovi metaverzuma (proširene stvarnosti), kao da nije dovoljno ovo što postoji. Praćenje, „pranje mozgova“, glorificiranje svijeta zabave, manipulacija putem tehnologije i medija.. .je ljudska svakodnevnica.
Umjetno izazvane migracije, migracije izazvane ratovima, stigmatiziranje klimatskih promjena, zelena agenda, mnogi algoritmi koji ljudskoj vrsti ukazuju i pokazuju krive upute agresivno nudeći polovično točna rješenja kako doći bliže svetom gralu. Sve navedeno je svakodnevnica življenja.
Moć materijalnog nad duhovnim je dosegla ili će ubrzo dosegnuti svoju kulminaciju.
To nije moj svijet.
Moj svijet je u mekoći postojanja; on je prirodan, duhovan, on ima svoj put, drugačiji put. On je van normi, anarhičan i svoj.
I zato… mekoća postoj anj a unatoč meta verzumu – meta fizici onostranog.
Damir Šegota
U sjeni posredovane stvarnosti
Riječki umjetnik Damir Šegota u Galeriji Rab predstavlja recentan rad pod naslovom Mekoća postojanja i/ili metaverzum – metafizika onostranog, u kojem promišlja o fenomenu virtualne proširene stvarnosti spram aktualne realnosti kao njezinog dosljednog surogata. Riječ je o ambijentalno specifičnoj instalaciji koncipiranoj kao prostorna kompozicija s elementima performansa koji dijelom izvodi u galerijskom, a dijelom u javnom prostoru. Započinje ga spaljivanjem pojma metaverzum i prosipanjem pepela iz ume okolnim ulicama i u more, s popratnim simbolički-obrednim čitanjem kritički intoniranog teksta Mirjane Lenči Pernar. Performans završava vraćanjem urne u interijer galerije, na postolje posred televizora koji više ne emitiraju sliku, a pažnja je usmjerena na drugi asemblirani dio postava – zelenu travu, klupu i lovor u tegli. Mizanscena parka u protuteži je s ugašenim crnim ekranima, kontemplativno- meditativna metafora prirodne sredine i zbiljskih interakcija naspram onih posredovanih monitorom. Sadržajni i estetski kontrapunkt dviju cjelina, dva čina narativa, umjetnikov je glas protesta pretpostavljenom prosperitetu suvremenog društva u smjeru računalno generiranog okruženja koje, među ostalim, dokida neposrednost međuljudskih odnosa jer se komunikacijski kanali odvijaju u imaginarnim topografijama putem novostvorenih tehnoloških identiteta – avatara. U umjetničkoj se izjavi referira i na niz drugih, kako ih detektira, negativnih stanja današnjice, poput globalizacije, ekološke krize, uspona iskrivljenih vrijednosti, nedostatka etičkih normi ili empatije – nepobitnih znakova novih ideoloških temelja društvenog poretka.
Beskompromisno se odriče takvih egzistencijalnih polazišta, zagovarajući autonomiju pojedinca i slobodu odabira u skladu s duhovnim i moralnim vrijednostima te prirodnim načelima, deklarirajući dignitet života prema vlastitom humanističkom habitusu i okrenutost čovjeku u tehnološkom dobu. Takva je uostalom i priroda Šcgotinog dugogodišnjeg stvaralaštva u kojem formalno apartno kreira djela u sinergiji vizualne i izvedbene prakse, sugestivno prenoseći nadahnuće, introspektivni sadržaj, kontekst i značenje. To ga ne čini eskapistom, već svrstava u red s drugim umjetnicima- anticipatorima i propagatorima ljudskih sloboda.
Sabrina Žigo
Bilješka o autoru
Damir Šegota vizualni je umjetnik rođen u Rijeci 1960. godine. Diplomirao je kiparstvo u klasi profesora Josipa Diminića na Sveučilištu u Rijeci te je studirao na Accademia di Belle Arti di Venezia – kiparski smjer. Bavi se ambijentalnim umjetničkim instalacijama, performansima, hepeningom, ready-madeom, kiparstvom, grafičkim dizajnom i scenografijom.
Osnivač je i suosnivač nekolicine formalnih i neformalnih umjetničkih grupa te autor samostalnih i sudionik grupnih izložbi. Autor je i niza projekata.
Dugogodišnji je ravnatelj Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci (umirovljen 2025. godine), predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka te član Upravnog vijeća Muzeja modeme i suvremene umjetnosti u Rijeci.
Kontakt: segota.spur@gmail.com