U Parku skulptura Ljube de Karine u Brseču otvora se nova izložba akademskog kipara Ljube de Karine pod nazivom „Maske“.
Otvorenje izložbe održat će se u subotu, 14. ožujka 2026. u 12 sati, a postav će za posjetitelje ostati otvoren do srijede, 20. svibnja 2026.
Izložbu organiziraju Općina Mošćenička Draga, Turistička zajednica Mošćeničke Drage, Ekomuzej Mošćenička Draga i Zajednica Talijana Mošćenička Draga, a organizatori su uputili poziv svima koji žele svojom nazočnošću uveličati ovu umjetničku inicijativu poznatog brsečkog kipara.
Katalog izložbe Ljubo de Karina – Maske
Većina maski na ovoj izložbi stvorena je prije 30 godina za izložbu „Dobri duh Tramontane“ koju je pokrenuo Goran Sučić, direktor Eko-centra u Belom, kao tribut stanovnicima Belog, i kako bi bile pratilice kamenoj plastici Dekarinine eko-staze u Belom. Zamišljene su kao duh legendi o mitskim bićima, Macmalićima, u okolici Belog. Ljubo danas oživljava nove maske u izvornom arhaičnom formatu. Tipičnu masku doživljavamo kao komad tkanine ili kartona, katkad s drvenom podlogom, s dva otvora za oči te moguće i prosjekom za nos, kako bi se maska prilagodila nositeljevom licu. No Dekarinine su maske drugačija priča. One su samostalna tijela u prostoru s vlastitim sadržajem koji ne ovisi o nositelju (koji je ustvari jedini prostor u kojem egzistiraju) i s kojim komuniciraju oblicima svog obrisa, obrade i variranja volumena i površina. U tom diskretnom sudaru (ili pak suradnji?) leži upravo čar njihove dvostrukosti kako nas pozdravljaju razapete između svijeta blagih no jasno napetih krivulja i jasno ali ne i tvrdo rezanih rubova, ostavljajući prostor za moguću daljnju ekspanziju i lirični prostorni međuplov. Ne doživljavamo ih kao opasnost, ali niti kao afirmaciju nekog predodređenog sklada. Oblikuju prostor u istoj mjeri u kojoj ovaj oblikuje i održava njihove obrise i volumen.
Pišući pred više godina dr. Goran Sušić je ustvrdio da i dalje čujemo vječni pjev njihove pjesme o postanku , ali uz upozorenje zašto nam se danas više ne ukazuju. Dekarinino diskretno tretiranje površine, štedljivi urezi u tijela predmeta, macmaličke siluete koje obećavaju harmonične obrise da bi ih zatim negirali minimalnim ugibom ili zavojem, ukazuje se jedino onima koji su znali očuvati svoj prirodni humanitet u svijetu oblika koji nam nudi sveopći jezik umjetnosti.
Vladimir Goss
Profesor emeritus povijesti umjetnosti