Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka priređuje samostalnu izložbu
Kristine Kinkela Valčić
pod nazivom
Preplitanja – Intertwinings
Otvorenje izložbe bit će u utorak, 10. lipnja 2025. u 19 sati. izložba ostaje otvorena do 24. 6. 2025.
Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b.
Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.
Kristina Valčić – Preplitanja – Intertwinings
PREPLITANJA / INTERTWININGS
Od 10. lipnja 2025. godine, Galerija Juraj Klović postaje prostor vizualnog dijaloga u kojem se radovi Kristine Kinkela Valčić međusobno prožimaju u narativ preplitanja – onog unutarnjeg i onog materijalnog, osobnog i univerzalnog. Ova izložba ne donosi samo novu selekciju, već i novu artikulaciju – reinterpretaciju već poznatih fragmenata u kombinaciji s premijerno izloženim djelima, stvarajući tako bogatu vizualnu partituru u kojoj se svaki element nadovezuje, nadopunjuje ili kontrapunktira drugom.
Nakon izložbe “Tragovi”, održane krajem 2024. godine u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji, “Preplitanja” nisu tek nastavak tog rada, već i njegova transformacija. Kroz pažljiv odabir radova, izložbeni sadržaj pažljivo je preoblikovan u novu emocionalnu i formalnu strukturu. Njezin karakter nije zatvoren – naprotiv, otvoren je za nova i višestruka tumačenja.
Kristina Kinkela Valčić već je prepoznata po svom bogatom apstraktnom izrazu, teksturalnim kompozicijama i sposobnosti da emociju pretoči u materiju. U njezinim se djelima akrili stapaju s pijeskom, kamenom granulacijom, zlatnim listićima, epoksidnom smolom i sprejevima. Likovni mediji se u rukama ove autorice pretvaraju u vizualno izražajne površine slojevite i taktilne dubine. Svaki rad postaje mjesto introspektivne rezonance koje poziva promatrača na tiho zrcaljenje vlastitih unutarnjih krajolika.
Na izložbi “Preplitanja”, tri ciklusa radova – “Urban Echoes”, “Ultramarine” i “Indigo” dobivaju novu funkciju. Više nisu samo tematske cjeline, već čvorne točke većeg vizualnog narativa. Između urbanih pulsacija i suptilnih nijansi plave, radovi preklapaju zvučnost grada i tišinu kontemplacije. Valčić vješto balansira između gestualnog izraza i promišljene kompozicije, stvarajući djela koja djeluju spontano, a istovremeno su precizno strukturirana.
Naslov izložbe “Preplitanja” – odnosi se na više razina: na fizičko preplitanje materijala, na unutarnje preplitanje emocija, te na umjetnički dijalog koji se ostvaruje među radovima, ali i između umjetnice i publike. Svaki sloj slike može se čitati kao trag – ne samo njezine ruke, već i njezina unutarnjeg procesa – refleksije, sumnje, odluke, oslobađanja.
Uz slikarske radove, izložba uključuje i interaktivnu instalaciju “Tragovi”, koja kroz participaciju publike stvara zajednički umjetnički doživljaj, bilježeći trenutke prisutnosti i pokreta posjetitelja. Instalacija se sastoji od velikog formata papira prekrivenog indigo papirom, gdje posjetitelji ostavljaju svoje tragove hodajući ili pomičući se preko površine, čime nastaju složene, apstraktne mape kolektivnog iskustva. “Tragovi” su istovremeno i bilješka u vremenu i poslastica za posjetitelje svih generacija – poziv na igru, otkrivanje i suosjećanje kroz zajednički čin stvaranja.
U ciklusu Urban Echoes, Kristina Kinkela Valčić donosi dojmljivu interpretaciju suvremenog gradskog života. Ovo nisu doslovni prikazi arhitekture ili ulica, već suptilne refleksije ritma, zvuka i energije urbanih sredina. Kroz bogate nijanse crvene, zlatne i plave, radovi pulsiraju poput gradskih arterija – ekspresivno, ali ne agresivno, pozivajući na zaustavljanje i promišljanje. Iako inspiriran vanjskim svijetom, ovaj ciklus također nosi elemente unutarnjeg pejzaža – odnosa između čovjeka i grada, tišine i buke, osobnog i kolektivnog.
Naizgled monokromatski, ciklus Ultramarine skriva cijeli svijet unutar svojih plavih slojeva. Ovdje Kristina istražuje granice percepcije – pozivajući promatrača da prodre dublje u sliku i postane dio njezina ritma.
Teksture variraju od suptilno zaglađenih do izrazito reljefnih, a boja postaje medij tišine, prostora i kontemplacije.
Ultramarine nije boja, već stanje – ono u kojem pogled ne klizi po površini, već tone u nju.
Ciklus Indigo predstavlja smireni pandan prethodnim serijama – njegove prozračne kompozicije i eterične forme evociraju pejzaže snova, nebo, maglu ili vodenu površinu. No ništa nije izravno predstavljeno; sve se
osjeća. Ovi radovi pozivaju na refleksiju, nudeći prostor unutarnje tišine i slobode interpretacije. Svaka slika postaje poput daha – ritmična, ali nenametljiva, omogućujući promatraču da u njoj pronađe vlastiti mir.
Kristina Kinkela Valčić svojom umjetničkom praksom oblikuje prostor tišine, taktilnosti i kontemplacije, pozivajući promatrača na usporavanje i osluškivanje onoga što se inače lako previđa – strukture, materijala i
unutarnjih pejzaža svijesti. Njen umjetnički svijet nije statičan – on je živ, dinamičan i duboko ukorijenjen u osobnu iskrenost, ali i u suvremeni senzibilitet koji neprestano preispituje granice medija i značenja.
Autor teksta – Matea Bakotić